Z* d** s******

Thompson i ondašnje postrojbe HOS-a u tim su sudbonosnim vremenima prošvercale u javni prostor pozdrav ustaškog režima Nezavisne države Hrvatske i uvelike ga rehabilitirale. Do dan danas država nije na čistu što bi s tim pozdravom, iako je Ustavni sud nedvosmisleno ustvrdio da isti predstavlja ustaški pozdrav NDH i da kao takav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

A budući da je izvikivanje, ispisivanje ili neko drugo isticanje tog pozdrava prekršaj u sferi remećenja javnog reda i mira, Visoki prekršajni sud također je u jednoj presudi iz 2016. prilično jasno ustvrdio da "bez obzira na njegov prvotni hrvatski književni i pjesnički značaj, korišten i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta i totalitarnog režima NDH koji se nalazio i na svim službenim dokumentima koji je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu" stoga "simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti."

Konfuzija u zakonima

Štoviše, i Vlada je prije dvije godine izmijenila Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira drastično povećavši novčane kazne i za javno izgovaranje ustaškog pozdrava s dotad mizernih 20 do 170 eura na otad nemalih 1.000 do 4.000 eura, ovisno o težini prekršaja.

I sve bi tu bilo jasno kada bi sudska praksa u nas bila jasna i dosljedna, a ne polovična i proizvoljna. Pa se tako megapopularnom Thompsonu gleda kroz prste kada u svojoj pjesmi koristi taj uzvik, dok se Mariju Rosi, tek lokalno poznatom pjevaču, prije desetak godina odrapila kazna jer je u Makarskoj na proslavi obljetnice Oluje pjevao istu pjesmu s istim uvodnim pokličem.

Naprosto, sve je teže pratiti konfuziju unutar zakonskih okvira koju su sudski i saborski 'muzikolozi' unijeli friškim tumačenjima da sporni poklič u Thompsonovoj pjesmi nije sporan jer je, eto, njen integralni dio. A pjesma je, podsjetimo, nastala prije 34 godine. Toliko dugo je već u eteru, postala je dio ovdašnje popularne kulture i u nju, nažalost, unijela taj sramotni pozdrav.

Je li ZDS integralni dio ovog teksta?

Svo to vrijeme vode se rasprave, svađe zapravo, o tom notornom pozdravu koji je u određenim prilikama dekriminaliziran, a u drugima nije. Pa kad se uzvikne na koncertu - Thompsonovom, ne onoga Rose - onda je okej, ali ne i kada ga neki viču izvan dvorane, stadiona ili hipodroma.

Obesmišljenost tobože čiste zakonske situacije mogla bi se dovesti do krajnosti logičnim pitanjem je li onda prekršaj i kad neki novinar postavljajući pitanje premijeru, ministru policije ili nekom drugom dužnosniku na tu temu više puta izusti taj pozdrav.

Zbog te ga kafkijade i ja u ovome tekstu od naslova naniže pišem s asteriscima. Z* d** s****. Osim, ako se po nekom tumačenju taj pozdrav ne bi smatrao integralnim dijelom ovog autorskog teksta. No ipak se neću izlagati riziku hirovitih tumačenja zakona.

Pavelićev ZDS i Thompsonov ZD-S

A lukavost Thompsonovog izričaja u troipoldesetljetnoj rašomonijadi jest da ni on taj poklič ne izvikuje u integralnoj formi Z* d** s*** nego polovično, dvotrećinski Z* d** pa mu u izvornoj verziji pjesme suborci, a na koncertima publika otpovrnu S****! Pa ako ćemo biti precizni u trivijalnostima, kad već nismo u pridržavanju zakona, kratica ustaškog pozdrava je ZDS, a uzvika iz Perkovićeve pjesme ZD-S.

Dva i pol desetljeća rehabilitatori tog uzvika uvjeravaju da je riječ o starom hrvatskom pozdravu.

Pa i jest. Službeno je iz 1941. kada je proglašena NDH, što je bilo prije 84 godine. A i stariji, zna li se da ga je Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta, rabio u korespondencijama još od ranih 1930-ih.

Suvremeni fenomeni iz 1941.

Uzmemo li čak u obzir da je 45 godina ustaški pozdrav bio strogo zabranjen, prije nego je dospio u ovodobni pravni vakuum, možemo zaključiti da su u Hrvatskoj fenomeni od prije 80 i više godina vrlo suvremeni.

A da se prije trideset ili dvadeset godina, kada se još moglo, jasno propisala neprihvatljivost tog službenog pozdrava zločinačkog ustaškog režima, ne bi njegov simbolički teret opterećivao hrvatsko društvo koliko ga danas opterećuje i iscrpljuje u beskonačnim i besciljnim raspravama, zapravo svađama, od kojih korist imaju malobrojni.